Florence Hartmann o otkrivanju lokacije Ovčare: "Prijetili smo ruskom UNPROFOR-u"

Što se 1991. znalo o Ovčari, a što o Jean Michel Nicolieru?

"Ništa se nije znalo o Ovčari, jedino je bila poznata evakuacija vukovarske bolnice. Svi se sjećamo kako je Šljivančanin sprječavao promatrače EU-a da nadgledaju evakuaciju i da je jedan dio odvojen autobusima. Pričalo se o 5-6 autobusa ljudi koji su nestali bez traga, većinom ranjenika 20. studenog 1991.", prisjeća se.

Kaže da su dva novinara francuske televizije bili prisutni u vukovarskoj bolnici u trenutku upada JNA na dan pada Vukovara.

Svjedočanstvo Zdenka Novaka kao zvijezda vodilja

"Godinu dana kasnije bila je pressica povjerenika za ljudska prava UN-a, Mazowieckog, na kojoj je objavljen pronalazak grobnice kod Vukovara", govori Florence Hartmann.

"Vjesnik je objavio jedno neobično svjedočenje od neimenovane osobe koja je preživjela masakr u Ovčari. S kolegicom novinarkom sam odlučila pratiti precizne podatke koje su nas vodile do Ovčare pa na cestu onoga što će se zvati Grabovo.

Teško smo to pronašle jer je svjedočanstvo Zdenka Novaka, jedinog preživjelog koji je iskočio iz prikolice kad su ga odvodili do masovne grobnice na strijeljanje u noći između 20. i 21. 11. 1991. Trebalo se krenuti prema polju, a tada su ona bila puna mina pa nismo mogli to pretražiti pješke, kako bismo mogli danas", kaže pa nadodaje da su tada zaustavljeni od strane naoružanih srpskih vojnika.

Ruski UNPROFOR

Tada su došli pripadnici UNPROFOR-a.

"Bili su to zapravo ruski UNPROFOR-ci koji su došli trgovati rakiju za naftu. Čim su srpski vojnici otišli uzeti naftu s kamiona UN-a su ruski vojnici trebali otići s rakijom. Prijetili smo im da ćemo ih prijaviti za šverc ako nas ne odvedu točno gdje spavaju i gdje su locirani, tako smo uspjeli doći do lokacije koja je bila 100-tinjak metara od naše lokacije", otkriva Hartmann.

Ostatak razgovora pogledajte u videu.